Paun

Paunovi (Pavo) su rod ptica koji uključuje dvije vrste. Ovaj rod nazivaju i Azijski paun.

Afrički kongoanski paun pripada rodu Afropavo, ne pripada paunovima.

Paun se često prikazuje i najpoznatiji je kao mužjak, koji ima ogromni rep s mnoštvo perja dugog nešto više od 3 metra, koji je raznih boja. Ženka je neugledna te je smeđe boje, no neke imaju sive te smeđe tonove perja.

U paunove spadaju dvije vrste:

- Indijski paun, Pavo cristatus (iz Azije),
- Zeleni paun, Pavo muticus (iz Azije).

Indijski paun uobičajeno stanište nalazi u Indijskom potkotinentu. Mužjak indijskog pauna nacionalna je ptica Indije. Zeleni paun živi u Burmi i na indonezijskom otoku Javi. Ponekad se zeleni paun naziva i nijemi paun.

Indijski paun prema nekim autorima nema podvrsta, dok zeleni paun ima 3 podvrste: Pavo muticus spicifer, Pavo muticus imperator i nominatni Pavo muticus muticus. Obje vrste su se razvile alopatrijski. Čovjek ih obje uzgaja u zatočeništvu, čak i daleko od izvornih staništa.

Paun je živi pokretni ukras, a ne morate ga, za razliku od cvijeća - zalijevati. Paun je najveća kokoš, oni su "prvi rođaci", ali razlika je, priznaćete, neizmjerljiva. Naime, paun spada u ukrasne ptice, a njegov uzgoj započeo je još u Starom vijeku.

Tokom minulih vijekova paunovi su krasili parkove, perivoje, dvorove, zoološke vrtove... Ako ste se odlučili "posaditi" pauna u vašem vrtu, znajte da te prelijepe ptice ne traže neke posebne stambene uslove ni specijalnu prehranu. Iako su dijamanti među kokoškama, hrane se kao i te njegove rođakinje. Ono što je bitno znati je da teže podnose zimu.

Uzgaijvačima koji počinju s uzgojem ovih plemenitih ptica iz porodice koka preporučujemo prvo nabavku plavog Indijskog pauna jer je otporniji i manje zahtjevniji. Prilikom nabavke pauna potrebno je pripremiti jednu poveću prostoriju u koju ćemo zatvoriti tek pridošle paune jer bi nam u suprotnom odšetali pošto nisu navikli na novi prostor.

Taj prostor će im ujedno biti zaštita i mjesto na kojem će redovno nalaziti postavljenu hranu. Kada ih nakon četrdesetak dana pustimo trebali bi biti naviknuti i vraćati se u tu prostoriju u kojoj će se osjećati sigurno.

U toj natkrivenoj prostoriji potrebno je postaviti prečku (stajalicu) koja će im služiti za noćenje. Prečka neka bude oko 5 cm promjera i postavljena na najvišem mijestu zaklona, a na visini od bar 2 - 3 m od poda.

Na jednog mužjaka možemo nabaviti dvije do pet ženki. Ženka snese od marta do juna 6 do 8 jaja, a ponekad samo 3 na kojima leži 28 dana. Veličina jajeta je otprilike 69 x 52 mm, a težina oko 103 g.

Budući vlasnici moraju znati da se pauni u vrijeme parenja glasaju jakim krikovima koji se nadaleko čuju i mogu uznemiravati susjede. Mužjaci su spolno zreli tek u trećoj godini života, a ženke i prije. Ukoliko ženki ne obezbijedimo skrovito mjesto neće se nakvocati pa jaja moramo stavljati u inkubator ili pod domaću kokoš. Najbolje se kao kvočka pokazala domaća ćurka.

Ukoliko paunčiće vodi majka ili kvočka neće biti problema u podizanju mladih jer će od majke ili pomajke naučiti sami jesti. To nije slučaj ako se izlegu u inkubatoru i često se događa na ne znaju sami početo kljucati hranu. Tada među njih treba staviti pile obične kokoši koje će naučiti paunčića da uzima hranu.

Mali pauni u prvim danima života hrane se tvrdo kuhanim, naribanim žumancetom kokošijeg jajeta, s postupnim dodavanjem koncentrata za jednodnevne ćuriće. (Wikipedia, Ptice.info)

Čudesna životinja.

Uvijek me podsjeti na Zlatnu jabuku i 9 paunica.

Izuzetna životinja.

Nevjerovatne šare.