Kostoberina

Kostoberina (Gypaetus barbatus) je vrsta strvinara Starog svijeta i jedini pripadnik roda Gypaetus. Živi na visokim planinama južne Evrope, Afrike, Indije i Tibeta. Uspješno je ponovno uveden u Alpe, ali je još uvijek jedna od najrjeđih ptica grabljivica Evrope.

Za razliku od drugih lešinara, glava kostoberine nije bez perja. Ova ogromna ptica je duga 95-125 cm sa rasponom krila od skoro 3 metra. U letu se dosta razlikuje od ostalih lešinara zbog svojih velikih, uskih krila i dugog klinastog repa. Težak je 4,5-7,5 kg.

Odrasli imaju žućkasto tijelo i glavu i crne "brkove". Ponekad se posipa blatom po tijelu i dobije crvenkastu boju. Rep i krila su sivi. Mladunci su u potpunosti tamni i treba im nekoliko godina da u potpunosti odrastu.

Kao i drugi lešinari, hrani se uglavnom ostacima mrtvih životinja. Međutim, često ne pojede meso jer mu koštana srž čini 90% ishrane. Velike kosti baca sa visine da bi ih slomio u manje dijelove. Ponekad baca i kornjače da bi razbio njihov oklop.

Razmnožava se od sredine decembra do sredine februara. Ženka snese 1-2 jajeta koja se izlegu nakon 53-58 dana. Nakon izlijeganja mladi provedu 106-130 dana u gnijezdu dok ne dobiju perje. Mogu doživjeti 40 godina u zatočeništvu.

Stanište kostoberine su isključivo planinski predjeli (500–4.000 m nadmorske visine). Jedna je ptica viđena na 7.300 m. Ova ptica se ne glasa, osim prodornih zvižduka koje ispuštaju na liticama na kojima se razmnožavaju.

Iako je kostoberina osjetljiva vrsta u Evropi, zbog svog velikog areala u Aziji i Africi smatra se najmanje ugroženom vrstom (lc) po IUCN-u.

Smatra se osjetljivom vrstom u Iranu. U iranskoj mitologiji ta ptica je simbol sreće. Vjeruje se da kada sjena "hume" padne na nekoga, taj će postati moćan.

Po jednoj legendi grčki dramatičar Eshil je umro kada je jedan orao, zamijenivši njegovu ćelavu glavu za kamen, bacio kornjaču na njega. Ako je ova priča istinita onda je "orao" vrlo lako mogao biti kostoberina. (Wikipedia, Ptice.info)