Nacionalni park Kopaonik

Nacionalni park Kopaonik nalazi se u centralnom dijelu Srbije, predstavlja zakonom zaštićen i tačno ograničen kraj. Proglašen je Nacionalnim parkom 1981. godine. Pod zaštićeno područje spada 19.986 hektara. U parku su zaštićeni biljni i životinjski svijet, reljefni i drugi oblici prirodne rijetkosti.

Osnovu parka čini visoko-planinski, relativno zaravnjeni predio srednje nadmorske visine od oko 1700m. Najviši dio je prostrana površ Ravni Kopaonik.

Flora i fauna (biljni i životinjski svijet) na Kopaoniku su većim dijelom autohtonog porijekla. Bogatstvo i raznovrsnost živog svijeta uslovljena je složenošću promjenljivog historijskog razvoja, nestajanje jednih i nastajanje drugih vrsta. Visoko planinska flora Kopaonika, na osnovu dosadašnjih istraživanja sadrži 825 vrsta i podvrsta, što predstavlja jednu petinu flore u Srbiji.

Životinjski svijet (fauna) je u posljednjih 100 godina doživio značajne promjene. U XIX vijeku na Kopaoniku, kako je zabilježio Josif Pančić, bilo je dosta krupne divljači. Do današnjeg vremena mnoge životinjske vrste su nestale. Najbrojnija preživjela vrsta životinjskog svijeta na Kopaoniku su ptice, vjerovatno zato što nisu strogo vezane za vegetacione i klimatske zone. Ornitolog Sergej Matvejev istraživao je ptičiji svijet na Kopaoniku u dugom vremenskom periodu i došao do otkrića 56 novih vrsta ptica, što znači da je za posljednjih 100 godina broj ptičijih vrsta na Kopaoniku povećan sa 92 na 148 vrsta.

Ptice vezane za vodena staništa nisu u većoj mjeri prisutne na Kopaoniku. Zbog velikog diverziteta, bogatstva faune ptica i zbog prisustva rijetkih i ugroženih vrsta Kopaonik je još 1997. godine uvršten u spisak međunarodno značajnih područja za ptice (IBA).

Karakteristične gnijezdarice šuma Kopaonika su: osičar (Pernis apivorus), orao zmijar (Circaetus gallicus), uralska sova (Strix uralensis), gaćasta kukumavka (Aegolius funereus), planinski djetlić (Dendrocopos leucotos), troprsti djetlić (Picoides trydactilus), leštarka (Bonasa bonasia), mala muharica( Ficedula parva), šumski zviždak (Phylloscopus sibilatrix), planinska sjenica (Parus montanus).

Visokoplaninske pašnjake i rudine naseljavaju planinska ševa (Eremophila alpestris), drozd kamenjar (Monticola saxatilis), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca, planinski popić (Prunella collaris).

Na stjenovitim liticama i u kanjonima rijeka gnijezde se suri orao (Aquila chrysaetos), sivi soko (Falco peregrinus) i buljina (Bubo bubo).

Predijele sa livadama i voćnjacima naseljavaju kosac (Crex crex), ćuk (Otus scops), pupavac (Upupa epops), rusi svračak (Lanius collurio), šumska ševa (Lillula arborea), sjenica šljivarka (Parus lugubris), strnadica vinogradarka (Emberiza hortulana).

Nekoliko vrsta koje su se nekada redovno gnijezdile na Kopaoniku su uslijed izraženih antropogenih pritisaka prestale sa gniježđenjem u savremenom periodu. To su veliki tetrijeb (Tetrao urogallus), crvenokljuna galica (Pyrrocorax pyrrocorax), žutokljuna galica (Pyrrocorax graculus), bjeloglavi sup (Gyps flavus), crni lešinar (Aegypius monachus), patuljasti orao (Hierateus pennatus), puzgavac (Trichodroma muraria) i zlatovrana (Coracias garrulus).

Na teritoriji nacionalnog parka sprovodi se niz mjera zaštite kako bi se veći broj vrsta zadržao i nastavio normalne životne aktivnosti. Na primjer, postavljaju se kućice za gniježđenje, usklađuju druge aktivnosti u parku sa potrebama zaštite ptica i sl.

Kopaonika se sjećam sa nekadašnje vremenske prognoze.