Sove su korisne ptice koje stradaju zbog ljudskog neznanja

Od starih mudrica i profesora u crtićima, preko simbola bogatstva i uspjeha u indijskoj kulturi, do simbola smrti i zlih slutnji u praznim sujevjerjima, povezivane sa boginjom Atinom u grčkoj mitologiji, sove su uvijek bile zanimljive kao simboli.

A koliko zapravo stvarno znamo o ovim fenomenalnim i korisnim stvorenjima?

Posljednjih godina ova divlja ptica sve se češće sreće po gradovima i drugim naseljenim mjestima. Naročito u vrijeme podizanja potomstva, ptići koji gladni dozivaju roditelje mogu se čuti noću sa krošnji u blizini vašeg prozora i tek tada vas navesti na razmišljanje da životni prostor dijelimo sa divljim životinjama o kojima ne znamo mnogo. Dok se ne potrudimo.

Milan Ružić, predsjednik Centra za zaštitu sova Srbije otkriva da građani sve češće primjećuju svoje neobične komšije, ali i da je sve veća pozitivna nastrojenost prema njima. Da li je njihovo prisustvo u naseljima posljedica toga što smo postali prijatnije okruženje za njih ili su istjerane iz svojih prirodnih staništa, teško je reći.

– Ljudi sve češće primjećuju sove a mogući razlog je i velika kampanja koju vodimo u zadnjih 10 godina. Sve više žele da saznaju nešto o sovama i sve su pozitivniji prema njima. Prijavljuju druge ljude koji ih uznemiravaju – objašnjava Milan.

Sve vrste sova u regionu, a ima ih desetak, ubrajaju se u strogo zaštićene životinje koje je zabranjeno ugrožavati na bilo koji način. Takođe, Zakonom o zaštiti prirode zaštićena su i njihova staništa. Apsolutno je zabranjeno bilo kakvo uznemiravanje, uzimanje jaja, ubijanje, držanje u zarobljeništvu… Kazne za ubijanje sova iznose 200.000 dinara (~1660 Eura) za svaku jedinku!

– Jedan broj sova je uvijek živio u blizini čovjeka. Razlog zbog koga ih je sve više je i to što je, konkretno u Vojvodini, mnogo šuma uništeno. U srednjem Banatu, na primjer, šume ima ispod dva odsto. Uglavnom su sve oranice, pa su i druge divlje ptice, ne samo sove, prinuđene da spas potraže u gradskim krošnjama. U naseljima im je, ipak, koliko toliko bezbjednije jer još uvijek veliki broj sova strada u akcijama “tamanjenja” štetočina kada mnogi pucaju u gnijezda svraka i vrana – napominje on.

Ove ptice uglavnom love van naselja ili na obodima. Naselja su, kako kaže, poznata kao “ostrva toplote“, zato što je u njima uvijek za nekoliko stepeni viša temperatura. U normalnim uslovima ptice će odlaziti u atar i tamo loviti na otvorenom.

– Poseban problem su farme sa velikim brojem životinja. Tamo gdje ima dosta stočne hrane ima i ogroman broj glodara. Problem je u tome što radnici na farmama ne prezaju od korištenja raznih, i dozvoljenih i nedozvoljenih otrova, i nažalost, na nedozvoljene načine. Na primjer, ošamućeni miševi koji su otrovani na površini njive umjesto u rupi, postaju vrlo lak plijen sovama, koje i same na taj način stradaju. Kao posljedica njihovog stradanja je još veći broj glodara jer nema ko da ih lovi. Tako šteta u poljoprivredi bude još veća – objašnjava Ružić.

On dodaje da je sve veći broj ljudi koji imaju svijest o važnosti sova, tako da od početka aprila do kraja juna, Centar ima na desetine poziva dnevno, čak i iz okolnih država.

– Gotovo svi ljudi pitaju isto: šta da rade sa mladuncem koji je ispao iz gnijezda, kako da pomognu povrijeđenoj sovi, čime da ih hrane… Zanimljivo je da su to uglavnom ljudi koji već imaju kućne ljubimce pa imaju razvijeniji odnos prema životinjama – kaže Milan.

Građanima koji traže savjete uvijek objasne da ptića koji je pao sa grane, ukoliko je nepovrijeđen, vrate na krošnju kako ga ne bi napala neka mačka ili druga životinja, a majka će ga pronaći i nastaviti sa hranjenjem. Ukoliko pronađu povrijeđenu pticu, treba da je prevezu do lokalnog veterinara sa kojim će Centar stupiti u kontakt ako nije upućen u ono što bi trebalo uraditi.

Sve je više slučajeva, dodaje on, da su ljudi, naročito djeca, zainteresovani za postavljanje kućica za sove u svojoj okolini.

Kaže i da u prigradskim naseljima živi više vrsta sova nego u gradskim parkovima. Ali neke se nastanjuju i u ljudskim objektima poput napuštenih hala i zgrada.

– Tipično za neke šume su velike populacije šumske sove jer ima dosta glodara, ali i ostalih manjih životinja kojima se hrane. U gradskim šumama nema puno sječe drveća a ima starijih stabala sa dupljama. Ćuk, jedina selica i najmanja vrsta sove koja živi kod nas, na primjer, rado lovi sa osmatračnica kao što su bandere gradske rasvjete. Osvjetljenje im dosta pomaže jer privlači noćne leptire i krupnije insekte kojima se hrane, tako da ne moraju mnogo da se trude jer im hrana praktično sama dolazi – objašnjava Ružić.

Međutim, dodaje da u gradovima mnoge sove stradaju od struje na elekričnim vodovima, u sudaru sa automobilima i sl. Posebna opasnost su psi i mačke od kojih mladunci najčešće stradaju kada padnu na tlo. Dovoljan je jači vjetar da ih obori sa grana. Dakle, gradovi ih privlače, ali su i puni opasnosti.

Sujevjerje je razlog zašto i dalje postoje ljudi koji imaju potrebu da ih tjeraju i da im naude.

– Postoji sujevjerje koje je dosta uvriježeno i to, nažalost, ne samo u Srbiji. Kada ljudi nešto ne razumiju, ne poznaju dovoljno, nisu naučeni i nemaju dovoljno širine, nedužne životinje stradaju. Plaše se uglavnom noćnih životinja, kao što su sove i slijepi miševi. Sova savršeno leti po mraku u najgušćoj šumi a da ne dodirne nijednu jedinu granu. To je čovjeku nezamislivo. Još od srednjeg vijeka, proglašavane su za vjesnike zla, zato što se oglašavaju prodorno, nalik na vrištanje i to uglavnom noću. Kod nas su tako dobile i nazive. Jedna se zove kukumavka, druga kukuvija… Njihovo ime, kaže, nije lijepo i dobijeno je onomatopejom njihovog oglašavanja, a ne odražava njihov pravi karakter. U Mađarskoj se takva sova na primjer zove biserna sova, u Njemačkoj crkvena - pojašnjava Milan.

Nastojeći da približe ljudima kolika je zapravo korist od ove zanimljive životinje, Ružić kaže da im često postave pitanje "kolko jedan par sova utina u toku godine da mlijeka". Ljudi se prvo zbune a onda dobiju objašnjenje:

– Sove se hrane glodarima koji se hrane stočnom hranom. Kada se izračuna koliko glodara pojedu tokom godine, i koliko bi stočne hrane pojeli ti glodari, za koje znamo da se razmnožavaju nevjerovatnom brzinom, dobije se da je riječ o količini koja je dovoljna za dvije visokomliječne krave. To je oko 10.000 litara mlijeka godišnje. To je direktna korist, a ispada da par sova “zarađuje” više nego prosječna porodica godišnje. A gdje je još novac za trovanje glodara i opasnost po nas, vodu, hranu… - priča Milan.

Sove su, kako kaže, i veliki turistički i kulturni potencijal. Primjera radi, Opština Kikinda je u saradnji sa Centrom pokrenula niz aktivnosti na promovisanju grada kao značajnog staništa zimskog jata sova utina u svijetu. Naime, u strogom centru Kikinde tokom zime boravi do 750 sova koje se udobno smještaju na više desetina stabala. Stanovnicima Kikinde ova činjenica je vrlo dobro poznata i ponose se njome. (telegraf.rs, Ptice.info)

Kad su ljudi glupi... ove ptice su i cool i sve samo ne strašne ili povezive sa zlom.

Problem je što ne znaju koliko im ove ptice pomažu da okruženje bude čišće, da bude manje štete u njihovim vrtovima, dvorištima i kućama od strane glodara i insekata. Oni koji znaju i imaju razumijevanja ali ih je nažalost malo.