Laste koje viđamo u našim krajevima

Ova simpatična ptica naša je najmanja lasta.

Prvenstveno živi na mjestima gdje pored vode postoje strme zemljane obale. Na ovakvim mjestima, u društvu ptica pčelarica (Merops apiaster), kopa rupe za svoja gnijezda.

U odnosu na ulazne rupe gnijezda pčelarica, one su kod bregunica uže.

Bregunica je selica koja se kod nas pojavljuje sredinom aprila, a odlazi krajem avgusta ili početkom septembra.

Živi u kolonijama od više stotina gnijezda.

Ova vrsta je slična bregunici, s donje strane tijela nešto tamnija.

Gnijezdi u planinama južne Evrope, Mediterana i Južne Azije.

Većina evropskih ptica ne seli, ali neke na sjeveru i većina azijskih su selice te zimu provode u Sjevernoj Africi ili Indiji.

Kod nas su malobrojne.

Od seoske laste (Hirundo rustica) razlikuje se po gotovo ravnom završetku repa, s prepoznatljivim bijelim mrljama.

Daurska lasta (Hirundo daurica L. ) ili pećinska lastavica (grčki: chelidon), po obliku tijela i vilastom repu najviše liči na seosku lastu, međutim razlika je u boji nadrepka koji je žutoriđe boje.

Ova lasta živi na području užeg sredozemlja i ustvari je istočnomediteranska ptica.

Česta je u Grčkoj i Turskoj, a kod nas nas se nalaze populacije najzapadnije naseljene.

Zadnjih desetljeća, a zbog globalnog zatopljenja se njea areal širi, vjerovatno i antropogeno.

Mišićavo tijelo, kratak vrat. Brze ptice slične čiopama (Apodidae) s kojima nisu u nikakvom srodstvu, a što predstavlja lijep primjer konvergencije među životinjama. Kod ženke su boje nešto blijeđe nego kod mužjaka.

Ova ptica se nekada prvenstveno gnijezdila u špiljama, međutim od kada je čovjek počeo graditi čvrste nastambe pojavila se i lastavica. Pretpostavlja se zbog bogatijeg lova insekata. Ovaj prelazak u pitomu sredinu ljudskih naselja, omogućio je raseljavanje laste u ravnice, u predjele gdje nema pećina i litica. Na ovaj način se jako proširila.

U našim krajevima se javlja u prvoj polovici aprila. Izuzetno i ranije. Odlazi koncem septembra ili početkom oktobra.

Na afričkom kontinentu dopire do planinskog masiva Rta Dobre Nade, međutim isto je tako zimski gost po svim ravnim krajevima Indije, Šri Lanke i Sundskim otocima.

Seoska lasta leti najbrže od svih drugih lasta, u letu pliva i lebdi i pri tome juri velikom brzinom. S velikom vještinom lete kroz uske otvore, a da se ne ozlijede. U letu piju vodu, u letu love plijen, u letu se pare. Nerado silaze na ravnu površinu zemlje. Ovo čine ili kada su mlade ili kada su prisiljene spustiti se na zemlju zbog prikupljanja materijala za gnijezdo.

Nezgrapno izgleda pri pokušajima da hoda, tako da djeluje kao bolesna ili nemoćna ptica.

Gradska lasta približno dijeli areal sa seoskom lastom, međutim ide više na sjever od seoske laste. Voli gradove, a u Evropu stiže nekoliko dana nakon seoske ali duže ostaje.

Ne leti tako brzo kao seoska lasta, ali ipak dovoljno brzo, više i češće lebdi, voli više visinu nego seoska. Kad je kišovito vrijeme leti visoko, slično kao i čiope, te u visokim zračnim slojevima love sitne insekte.

Gnijezdo se razlikuje od gnijezda seoske laste po tome što je sasvim zazidano, izuzev rupe za ulaz. Izgradnja ovog arhitektonskog čuda zahtjeva vanredni napor i vrijeme od 12 do 14 dana. Obično se na jednom mjestu nalazi više gnijezda. Jednom završeno gnijezdo par koristi za dva leženja tokom godine i ujedno ih koristi u sljedećim godinama, ali prethodno uvijek izbace nečistoću i nanesu novi materijal za ležaj.

Sivi soko (Falco peregrinus) i soko lastavičar (Falco subbuteo) predstavljaju najopasnije neprijatelje svim vrstama lasta, pa tako i gradskoj lasti.

Pored inih neprijatelja gradsku lastu uporno napada vrabac (Passer domesticus). Obično vrabac mužjak zauzme lastino gnijezdo čim je završeno, na način da se bezobzirno uvuče unutra i drsko izviruje napolje, dok laste ništa drugo nisu u stanju učiniti osim da uplašenom vikom lepršaju oko njega pokušavajući ga kljucnuti. Ipak potraje više dana prije nego što sasvim napuste borbu i ostave vrapca da mirno u gnijezdu uživa. Ovaj ga uskoro udesi na svoj način, obloži sa mnogo mekanog i toplog materijala tako da na ulaznoj rupi vise dugački konci i slamke. Ovo naseljavanje vrabaca u lastina gnijezda ometa lastu u poslu oko leženja, i onaj par koga snađe nesreća dvaput za jedno ljeto, odustane od leženja.

Dobar dio ljudi ne razlikuje lastavice od čiopa. Isto kao i laste, čiope su prava bića „zraka“, rijetko kada njen pravi odmor traje više od šest sati. Dakle, najveći dio vremena boravi u zraku, u letu kroz zračno more. u najbržem letu može prevaliti 300 km za sat vremena, što odgovara brzini od 90 m/s. Ako tome dodamo pouzdanost kojom se takav prirodni stroj za letenje upravlja, sa svim najhitrijim zaokretima, čiopa u tehnici leta nadmašuje sve ostale ptice.

Krila su srazmjerno najduža od svih ptičjih krila, njihova širina razmaha veća je nego dvostruka dužina cijelog tijela. Karakteristični su međusobni odnosi veličina pojedinih odsjeka na krilima. Uslijed slabog razvitka pera na unutrašnjoj strani krila, ona dobijaju srpast oblik.

Broj repnih pera kod većine ptica iznosi 12, kod čiope je smanjen na 10. Ova činjenica ukazuje na visoku specijalizaciju, a istom podatku u prilog ide i taj da su noge jako smanjene kako bi što manje smetale prilikom leta. Inače postoji i pravilo da su slabi trkači (hodači) ujedno dobri letači. Potpuni gubitak sposobnosti za hod nastupa samo kod najboljih letača.

Čiopa ima izrazito oštre kandže koje koristi za pridržavanje uz zidove kuća i stijena, a koristi ih i kao oružje za obranu.

Kljun je izuzetno slab, međutim čiopa može izrazito raširiti usta. Unutrašnjost usta je obložena ljepljivom sluzi koja doslovce zalijepi plijen.

Pošto čiopa u munjevitom letu uspijeva zgrabiti i najsititnijeg insekta, mora prethodno da ga vidi, a to znači da oko radi nevjerojatan posao.

To je skoro jedina ptica koju ne možemo držati u kavezu. Čak i kada ih uzmemo jako mlade iz gnijezda, one se ne mogu pripitomiti.

Zbog vještog leta čiopa skoro da i nema neprijatelja. (vusz.hr, arkive.org, Ptice.info)

I sve su lijepe.