Hranilišta za ptice grabljivice

Zaštita ptica grabljivica je jedan od najzahtjevnijih zadataka upravljanja zaštićenim dobrom, te je veoma važno stvoriti što adekvatnije uslove za ptice koje se žele vidjeti na određenom prostoru.

Namjena hranilišta za ptice grabljivice je da obezbjede dovoljnu količinu hrane za rijetke vrste ovih ptica u toku zimskog perioda. S obzirom da se radi o zaštićenim vrstama, takođe je važno što se hranjenje odvija na zaštićenim prostorima gdje pticama ne prijeti opasnost od neodgovornih lovaca.

U okviru hranilišta često se grade i osmatračnice koje služe za naučno istraživački rad, odnosno prikupljanje i evidenciju podataka o vrstama ptica koje obitavaju na ciljanim prostorima.

Hrana su uglavnom uginule životinje i ostaci iz lokalnih klaonica i farmi. Za donošenje su zaduženi čuvari na zaštićenom području. Pošto neke ptice u određenim uslovima ne mogu probiti kožu uginule životinje, onda se veći komadi rasjecaju prilikom postavljanja na hranilištu.

Hranjenje je pod veterinarskom kontrolom, prate ga potrebna odobrenja za iznošenje, tako da je sve u skladu sa rješenjem koje prethodno izda resorno ministarstvo.

Hranilišta u regionu najčešće posjećuju: jastreb (Accipiter gentilis), orao bjelorepan (Haliaeetus albicilla), orao krstaš (Aquila heliaca), poljska eja (Circus cyaneus), mišar (Buteo buteo), gaćasti mišar (Buteo lagopus), gavran (Corvus cornix), svraka (Pica pica), siva vrana (Corvus corone cornix) i druge vrste. (Ptice.info)

Vezano: Bjeloglavi sup, opis vrste i vijesti • Balkanski akcioni plan za zaštitu lešinara (BVAP)

Gradske ptice - Hranilišta za grabljivice

Članovi udruženja Vidra iz Visokog 2007. godine formirali su hranilište za bjeloglave supove na području opštine Stolac.

Tako su započeli realizaciju projekta "Reintrodukcija bjeloglavog supa u Bosnu i Hercegovinu" kojeg je finansiralo Federalno ministarstvo okoliša i turizma.

Inače, reintrodukcija (ponovno uvođenje) vrste je proces njenog unošenja na područje iz kojeg je ranije izumrla, a u kojem još postoje prihvatljivi uslovi za njen opstanak, odnosno ekološki uslovi približno jednaki onima prije izumiranja.

Cilj pokrenute inicijative je da se postavljanjem više hranilišta na području Hercegovine privuku jedinke koje prelijeću teritorij BiH, te pokušaju redovnim prihranjivanjem zadržati do sezone parenja.

S obzirom na to da je kolonija u kanjonu Uvca (Srbija), gdje se dio hercegovačkih supova preselio tokom rata u BiH, udaljena od bivših bh. gnijezdilišta oko 150 km, a kolonija na Cresu (Hrvatska) oko 300 km, realna su očekivanja da hranilišta privuku mlade ptice koje budu nadlijetale ove terene.

Hranilište se nalazi na području opštine Stolac i obilježeno je informativnim tablama.

Članovi NVO Vidra su prvih 500 kg mesnog otpada na hranilište dopremili 30. novembra 2007. godine, te je najavljen redovan monitoring hranilišta i organizacija edukativnih programa za lokalno stanovništvo.

Iako su prvobitna istraživanja pokazala da supovi ne slijeću na hranilište, ostala su očekivanja da će u dugoročnijem periodu ono ipak ispuniti svoju namjenu. (Vidra, Ptice.info)

Koliko znam, ovo je u Srbiji možda i najuspješnije urađeno u regionu.

Iskreno se nadam da će i u BiH trud vrijednih pojedinaca uroditi plodom jer je korisno i za ptice i za sigurno odlaganje uginulih životinja i ostataka.

Svaka čast Dervoviću i ekipi iz Visokog, nisam znala ovo za Stolac.

Vojvođanski zavod za zaštitu prirode saopštio je da strogo zaštićene vrste ptica preživljavaju zahvaljujući hranilištima u specijalnim rezervatima prirode.

Ornitolozi procjenjuju da su hranilišta od iznemoglosti i uginuća spasila veliki broj orlova bjelorepana, orlova krstaša, bjeloglavih supova, mišara, gavranova, a privukla su i veoma rijetke grabljivice u Vojvodini kao što su orao kliktaš, crni i suri orao.

Stručnjaci Zavoda nadaju se da će hranilišta doprinijeti tome da se ptice odvrate od iscrpljujućeg traženja uginulih životinja na velikim prostorima i u situacijama kada je lov otežan.

Praksa je pokazala da te potrage često završe fatalno po njih, budući da su lešine koje pronađu često zatrovane i služe kao mamci za lisice i šakale. Zbog toga su hranilišta i dalje potrebna, naglašavaju iz Zavoda, navodeći da se u njihovu izgradnju moraju uključiti i lovci, nevladin sektor, ali i velike stočne farme, koje su postale nezamjenljiv izvor hrane za te ptice.

Hranilišta su prostrana, ograđena nadzemnim i podzemnim barijerama, kako u njih ne bi mogli da uđu nepoželjni predatori i vandali, odnosno kako bi se pticama omogućio slobodan pristup i neometano hranjenje.

Zaštitu od uznemiravanja obezbjeđuju i čuvari zaštićenih područja na kojima se hranilišta nalaze, kao i kamere za nadzor putem kojih se prati koje vrste i u kolikom broju se hrane na njima, te koliko hrane i kada je neophodno da se donese.

Dodaje se i da je početak ove godine ohrabrio čuvare i ornitologe koji rade u Javnom preduzeću Palić-Ludaš, koji upravlja Subotičkom pješčarom, jer su na hranilištu viđeni mladi orlovi krstaši.

Ornitolozi smatraju da je to znak da se bliži dan kada se mogu očekivati prvi pokušaji te rijetke grabljivice da se gnijezdi na sjeveru Bačke. (B92, Ptice.info)

Bravo.