Golubovi, gugutke, grlice

Golubovi (Columbidae) su porodica ptica iz reda golupčarki (Columbiformes). Rasprostranjeni su širom svijeta, a najveća raznolikost između vrsta postoji na području Indonezije i Australije. Zbijene su građe, imaju kratak vrat, te kratke i uske noseve.

Jednostavan naziv "golub" se najčešće odnosi na goluba pećinara jer on vrlo učestalo naseljava urbane sredine.

Golubovi gnijezda najčešće izrađuju od štapića pronađenih u prirodi. Na golubljim jajima za vrijeme inkubacije sjede i mužjak i ženka. Hrane se sjemenjem, voćem i biljkama. Za razliku od ostalih ptica, proizvode vlastito mlijeko. Golublje mlijeko ima vrlo visoke nutritivne vrijednosti, a roditelji njime hrane svoje mlade.

Hrane se biljnom hranom - vrste umjerenih područja pretežno raznim sjemenjem, a tropske vrste i plodovima. Domaći golubovi potiču od goluba pećinara, divlje vrste koja još i danas živi po pećinama i jamama pod zemljom. Pećinari su rasprostranjeni pretežno na Sredozemlju, sjevernoj Africi i Indiji. U Evropi osim pećinara žive i druge vrste divljih golubova: golub dupljaš, golub grivnjaš, divlja grlica i gugutka.

Smatra se da su golubovi pripitomljeni prije više od 3000 godina prije nove ere. Najvjerojatnije su ih pripitomili Egipćani i Sumerani. Iz starog Egipta uzgoj domaćih golubova se širio na ostale civilizacije. Poznato je da su se stari Grci i Rimljani počeli rano baviti uzgojem golubova. U to vrijeme su se polako počele formirati različite pasmine golubova. U srednjem vijeku plemići su smjeli uzgajati rasne, dok su seljaci smjeli držati samo obične poludivlje golubove. Raspadom feudalnog sistema rasni golubovi postaju dostupni svim zainteresovanim ljudima pa otada počinje stvaranje mnogih novih pasmina. Domaće golubove možemo podijeliti na dvije osnovne skupine - na ukrasne golubove koji se uzgajaju zbog svoje iznimne ljepote, i sportske golubove koji se uzgajaju zbog svojih letačkih osobina. Golubovi letači dijele se na letače, visokoletače, engleski tipler, pismonoše i prevrtače. Ukrasni golubovi se dijele na njivske golubove i golubove u boji, golubove bubnjare, golubove gušane,strukturne golubove, golubove galebiće, bradavičaste golubove i kratkokljune ukrasne golubove.

Perje ovog reda ptica je od jednostavno obojenog pa do tropsko šarenog. Mnoge vrste imaju upadljive šare ili naročito na glavi, vratu i krilima perje s metalnim odsjajem. Razlikovanje spolova na temelju boje perja kod ovih ptica nije moguće.

Sve vrste imaju snažno razvijenu voljku koja im služi za pohranu hrane, za neke dijelove probavnog procesa i za pripremu voljkinog mlijeka. Neke vrste još imaju zakržljali ostatak slijepog crijeva, dok je kod većine vrsta potpuno nestalo.

Među vrstama postoje izraženi specijalisti, ali i svaštojedi. Većina vrsta ima veliku potrebu za vodom za piće, ali i za kupanje. Ove ptice žive monogamno.

Gnijezde se pretežno na drveću i u grmlju. No, postoje i vrste koje se gnijezde na tlu ili u dupljama. Većina vrsta može imati nekoliko legla u jednoj godini. Na ležanju na jajima učestvuju oba roditelja. (Wikipedia, Ptice.info)

Golub dupljaš (Columba oenas) je vrsta ptica iz porodice golupčarki.

Sliči golubu grivnjašu, samo je nešto manji i nema bijeli ukras na vratu i krilima. Glava, vrat, gornji dio krila i doni dio leđa su plave boje. Gornji dio leđa je smeđeplav, a prema guši prelazi u boju crnog vina. Doljni dio tijela mu je zagasitoplav. Velika letna pera u krilima su plava, kao i pera repa. Na krilima ima jednu prugu mrke boje. Kljun mu je blijedožute boje sa crvenom nosom. Doseže veličinu do 32 cm a raspon krila mu je oko 70 cm. Teži do 350 grama. Mužjaci i ženke se ne razlikuju, a glasanje podsjeća na glasove "uu ru".

Rasprostranjenost mu je nešto manja nego kod goluba grivnjaša. Kako je ptica selica, između februara i oktobra sreće ga se širom Evrope u šumama i parkovima osim na Islandu i na sjeveru Skandinavije. I u BiH i okruženju je selica, i to prije svega u sjevernim predjelima. Zimu provodi na krajnjem zapadu i jugu Evrope.

Ime je dobio po tome što se leže u dupljama starog drveća. Tu gradi gnijezdo u koje snese dva bijela, ovalna jaja dužine 36 mm, a širine 27 mm. Mladi se izlegu poslije 17-18 dana leženja. Par se izmijenjuje na gnijezdu i u podizanju mladih. Znaju prihvatiti i ponuđene kućice za ptice. Obično se legu tri puta godišnje, ali uvijek u novoj duplji, jer u starom gnijezdu ostane dosta izmeta mladunaca.

Hrani se prvenstveno raznim sjemenjem, plodovima maslina, zrnjem žita, sjemenjem korovskih biljaka, četinara i drugog drveća. Ranije je činio dosta štete poljoprivredi, ali kako se danas posvećuje veća pažnja šumama, šupljih stabala je sve manje, pa je sve manje i golubova dupljaša. (Wikipedia, Ptice.info)

Golub grivnjaš (Columba palumbus) najveći je od svih divljih vrsta. Naraste 40-42 cm. Ime je dobio po dvjema bijelim prugama na vratu koje se kod starih primjeraka stapaju u zatvoren prsten, uz metalni preljev samog vrata. Lako se prepoznaje po veličini, dugom repu i bijeloj mrlji na pregibu krila. Od boja prevladava mutno-plava, odnosno siva boja koja na pojedinim dijelovima tijela prelazi u otvoreniju sivu ili tamniju crvenkasto-sivu nijansu. Na pregibu krila ima široku bijelu prugu, a na repu veliku bijelu mrlju. Dugačka pera na krilima prelaze u crnu boju.

Rasprostranjen je gotovo po cijeloj Evropi, osim Islanda, sjeverne Skandinavije, Finske i Rusije. Spada u ptice selice. Kod nas na jugu, te u Njemačkoj, Španjolskoj i Italiji se ne seli.

Obitava po šumama u malim jatima, 4-6 parova zajedno, ali se nalazi i na poljoprivrednim površinama, u parkovima, naseljima (trgovi, vrtovi), itd.

Hrani se sjemenkama, mladim biljnim izdancima, crvima i puževima.

Gnijezdi se na drveću 2-3 puta od aprila do septembra. Ženka snese 2 bijela jaja i oba partnera se izmjenjuju na gnijezdu 16-17 dana. Nakon 30 dana mladi su sposobni za samostalan život. Roditelji su vrlo plašljivi, pa, ako ih se otjera s gnijezda, više se ne vraćaju jajima ili mladima. Najčešća mu je pjesma prigušeno “guu-guuu-guu, guu-guu”. U svadbenom letu leprša strmo uvis uz glasne zamahe krilima, a onda klizi nadolje s blago uzdignutim krilima.

U posljednje vrijeme sve se rjeđe viđa, jer ga neodgovorni love ne vodeći računa da je pred istrijebljenjem. (Wikipedia, Ptice.info)

Divlja grlica (Streptopelia turtur) je vrsta ptica iz porodice golupčarki. Prilično je plašljiva ptica. Živi na Sredozemlju, u južnoj i srednjoj Evropi. Rado boravi pokraj vode. U Aziji je prilično rjetka, a kod nas se može ponekad naći u tolikom broju da čini štetu. Selica je te se seli u oktobru. Zimu provodi u Africi, u područjima južno od Sahare.

Boja joj je sivkastosmeđa. Sa strane na vratu ima pet crnih pruga omeđenih srebrnastobijelom bojom. Guša i gornji dio grudi su joj crveni kao vino, a ostali dijelovi donjeg dijela tijela su plavkastosmeđi, te prelaze mjestimično u smeđebijelu boju. Hrbat je tamnosive boje, a pokrovna pera na leđima su pretežno riđe boje. Dugačka je od 26 do 30 cm, raspon krila joj je 50 cm, a dužina repa 12 cm. Teška je oko 300 grama. Uzgaja se i pripitomljena u kavezima zbog ugodnog gugutanja. Kljun joj je crne boje, a noge jarkocrvene. Glas joj je veoma ugodan i lijepo odzvanja kroz šumske udoline.

Hrani se sjemenjem kao i drugim dijelovima biljki. Hranu traži na poljima ili drugim zelenim površinama.

Gnijezde se u razdoblju od maja do avgusta. Gnijezda grade na visokom drveću u krošnjama grana, ponekad i dosta nisko u grmlju, no uvijek dobro skriveno. Ženka snese dva bijela jaja na kojima naizmjenično sjede oba roditelja. Mladi se izlegu poslije 17-18 dana. Nakon slijedećih 19-21 dan mladi su dovoljno snažni da polete. Boja im je sivkastosmeđa i još nemaju crno-srebrnkastih pruga na vratu kao odrasli. (Wikipedia, Ptice.info)

Gugutka (Streptopelia decaocto) je ptica iz porodice golupčarki, koja je rasprostranjena u sjeveroistočnoj Africi, južnoj Arabiji, Indiji, Maloj Aziji, Balkanskom poluotoku i po srednjoj Evropi sve do Sjevernog mora. U mnogim jezicima ima narodno ime "turski golub" jer je početkom 20. vijeka iz Turske počela naseljavati Evropu.

Slična je divljoj grlici, no gornja pera krila su joj skoro iste boje kao i hrbat, ravnomjerno svijetlo bež do smeđkaste. Dugačka je od 31 pa do 33 cm, što znači da je velika otprilike kao gradski golub, no lakša je i djeluje nježnije građe. Raspon krila joj je 47 do 55 cm a teška je od 150 do 200 grama. Oba spola izgledaju jednako. Crvenkaste oči imaju uski bijeli obrub. Upadljiva oznaka im je crni prsten oko početka vrata. Glasa se troslogovnim gugutanjem, s naglaskom na drugom slogu, kao i veliki broj vrsta ove porodice.

Vrsta izvorno potiče iz Azije, no kako u Evropi nalazi sve više poljoprivrednih i kućnih otpadaka, tokom prošlog vijeka raširila se cijelom Evropom. U međuvremenu se širi dalje prema sjeveroistoku. Prodiranje vrste u Evropu detaljno je praćeno. Sad su postale ptice stanarice u parkovima i vrtovima, uvijek u blizini ljudskih naselja, najrađe u mirnim stambenim dijelovima u kojima ima nekoliko stabala crnogorice. Crnogorična stabla su im potrebna za gniježdenje.

Gugutke izvorno nastanjuju cijelo područje od evropskog dijela Turske pa sve do Japana, gdje je dio grba prefekture Saitama. 1930. godine počinje spektakularno širenje gugutki Evropom. Do 1999. su naselile najmanje 22. države SAD-a i nastavile širenje.

Hrani se sjemenkama, žitaricama i voćem. Zimi se ponekad okupljaju u jata i zajedno traže hranu u parkovima i na seoskim imanjima.

Kao većina golupčarki, i gugutke imaju vrlo skromno i šlampavo građena gnijezda od samo nekoliko slamki i grančica. U gnijezdu je najčešće jedno do dva jajeta, a mladi se izlegu nakon 13 - 14 dana. Gugutke legu više puta zaredom, jer imaju velike gubitke jaja i mladih (mačke, svrake, šojke, vjeverice). (Wikipedia, Ptice.info)

Za Bh. pasmine golubova posjetite ovu temu.

Plavokapa grlica (Turtur abyssinicus) je vrsta goluba koja živi u Africi. Staništa su joj pustinje i savane.

Duga je oko 20 cm, a teška 50-80 g.

Leđa, krila i rep su joj sivkastosmeđi, a čelo plavkastosive boje, zbog čega se i zove plavokapa grlica. Donji dijelovi tijela su ružičasti, a trbuh bijele boje. Kljun je crn.

Među mužjacima i ženkama nema velikih razlika.

Ove ptice hrane se različitim sjemenkama.

Gnijezda gradi na stablima, najčešće na stablu akacije i postavlja 2 jajeta.

Ne nalaze se često u društvu drugih ptica. (Wikipedia, Ptice.info)

Kad sam bio mali hvatao sam ih pomoću gajbe, nekad čak i golim rukama.

Nikobarski golub (Caloenas nicobarica) je vrsta ptice iz porodice golubova (Columbidae), koja naseljava Nikobare i ostala ostrva jugoistočne Azije.

Jedini je predstavnik roda Caloenas i najbliži živi rođak izumrle ptice Dodo.

Ovo je krupna ptica, gdje mužjaci mogu narasti i do 40 cm, dok su ženke neznantno sitnije.

Glava im je siva, noge crvene, a ostatkom tijela smjenjuju se zelena, siva, bakarna i crna boja. Imaju kratak bijeli rep.

Hrane se sjemenjem, voćem i pojedinim sitnim beskičmenjacima.

Gnijezde se na granama drveća u gustim šumama, često u velikim kolonijama. Ženka snese jedno plavkasto-bijelo jaje. (Wikipedia, Ptice.info)

Neobična ptica.

Gradske ptice - Golub

Ćubasta grlica (Ocyphaps lophotes) je zdepasta ptica koja na glavi ima tanku ćubu po kojoj je i dobila ime.

Ima sivu glavu, a krila su sivo-smeđa sa crnim mrljama. Mlade ptice su slične odraslima ali imaju malo tamnije boje. Može narasti 30-35 cm. Živi u šumama uz vodu, a kada poleti čuje se tiho zviždanje. Teško je razlikovati mužjaka od ženke.

Ćubasta grlica se hrani sjemenkama i drugim dijelovima biljki a ponekad i insektima. Hrani se u manjim ili većim grupama.

Gnijezdi se tokom cijele godine. Gnijezdo na drveću gradi od grančica i korjenčića. Roditelji inkubiraju jaja 18-20 dana i zajedno se brinu za mlade. Kada mladunci napune tri sedmice napuštaju gnijezdo, ali ostaju uz roditelje još neko vrijeme do osamostaljenja.

U uzgoju, ove ptice su vrlo tihe i nisu uopšte agresivne prema drugim vrstama, tako da ih se bez problema može držati sa ostalim vrstama grlica. Treba im malo više vremena da se priviknu i pripitome.

Najbolje ih je hraniti mješavinom prosa, kukuruza, pšenice i sl.

Potreban im je malo veći kavez da bi mogle razgibavati krila i bar malo letjeti, ali najbolje ih je držati u volijeri. Za gnijezdo će poslužiti malena pletena košara, a ako ste vješti možete je i sami isplesti. Ćubaste grlice vole da su im gnijezda postavljena pri vrhu kaveza. (ervindoves.com, Wikipedia, Ptice.info)

Bakarnovrati golub (Geopelia humeralis) je vrsta ptice koja vodi porijeklo iz Australije. Zaštićen je aktom Nacionalni parkovi i divlje životinje iz 1974 godine.

Srednje je veličine i ima plavo-sive grudi sa kariranim braon-bronzanim krilima. Vrat im je sličan vratu Miroljubivih golubova jer im je vratno perje isprugano, ali se razlikuje po tome što Bakarnovrati golub nema isprugano grlo. Pera na vratu su bakarne boje. Nerijetko ih pomiješaju sa vrstom Spotted Turtle-Dove (Spilopelia chinensis). Očni prsten teži da bude siv ali je tokom parenja crveno-braon. Mladunci su tamnije boje.

Ovi golubovi se često mogu vidjeti u parovima, grupama, ili velikim jatima kako se hrane sjemenjem sa zemlje. Let im je direktan i hitar a krila im fijuču dok je ptica u letu.

Bakarnovrati golubovi se uglavnom nalaze u gustoj vegetaciji gdje je prisutna voda, vlažnim kanalima, šumama i klisurama, plantažama, močvarama, šumama eukaliptusa, tropskim i sub-tropskim šipražjima i riječnim rukavcima. Mogu se nalaziti i u unutrašnjem kopnenom i u obalskom regionu.

Sve više se mogu vidjeti u južnoj Australiji, tačnije u sjeverno-zapadnoj Viktoriji. Također su spaženi u Torres Strait-u, ali i u drugim zemljama Južno Pacifičkog regiona, kao što je Papua New Guinea.

Sezona parenja je od septembra do januara na jugu i od februara do aprila na sjeveru. Gnijezdo je ravna platforma od grančica i trave i nalazi se u drveću, žbunju ili šikarama. Legu dva bijela, sjajna, zaobljena jajeta. (ervindoves.com, Wikipedia, Ptice.info)

Bijelo-krila Grlica (Zenaida asiatica) je vrsta ptice koja se može naći u Sjedinjenim Američkim Državama (Meksiko, Centralna Amerika, Karibi).

Nastanjuje šume, parkove, pustinje. Selica je i zime provodi u Meksiku i Centralnoj Americi. Žive u parovima. Let je brz i pravolinijski.

Doseže veličinu do 29 cm. Sivo-smeđe je boje, a na krilima ima bijelo perje po kojem je dobila ime. Crvenkaste oči obrubljuje plavo perje, a noge su također crvenkaste boje. Oba pola su jednako obojena pa ih je teže razlikovati. Mladi su tamnije boje i nemaju plavi obrub oko očiju.

Bijelo-krila grlica se hrani sjemenjem i voćem. Za vrijeme hranjenja okuplja se u manje grupe.

Kad je sezona parenja odlaze u pustinje jer mlade hrane nektarom. Gnijezdo grade od suhih grančica. Snesu dva jaja krem boje, koja dvije i po sedmice inkubiraju oba roditelja. Kada se mladi izlegu brzo napreduju pa se odvajaju od roditelja i traže sebi parove.

Ova vrsta je srodna Zenaida i Jutarnjoj grlici. (ervindoves.com, Wikipedia, Ptice.info)

Plava grlica (Claravis pretiosa) je mala tropska ptica. Ime je dobila po mužjakovom plavom perju. Nastanjuje Meksiko, Peru i Argentinu.

Plava grlica većinom živi na rubovima šuma i šumovitim područjima. Većinu vremena provodi na tlu na kojem traži hranu. Žive same ili u parovima. Mužjakov pjev je dugo i glasno boop.

Može narasti do 20 centimetara, a teži oko 65-72 grama. Odrasli mužjaci po tijelu imaju plavkasto perje dok je ono na licu sive boje, a po krilima ima nešto crnog perja. Ženka, koja je obično manja od mužjaka, smeđe-sive je boje. Mlade ptice više liče ženkama, a mladi mužjaci plavo perje dobiju tek nakon mitarenja.

Hrane se sjemenkama, travkama i insektima.

Par gradi slabašno gnijezdo od grančica i travki. Ženka snese 2 bijela jaja koja inkubiraju oba roditelja. Mladi ptići ostaju sa roditeljima dok ne nauče osnove preživljavanja.

U uzgoju, kavez mora biti smješten u mirnijem kutku dvorišta. U protivnom neće se osjećati sigurno niti podizati mlade. Hrane se mješavinom sjemenja za grlice i golubove tj. kukuruzom, prosom i sl. (Svijet grlica, Wikipedia, Ptice.info)

Kumrija - Nubijska grlica (Streptopelia risoria) je vrsta ptice koja potiče iz centralne Afrike, odakle je preko Balkana prenesena dalje u Evropu.

Uzgaja se u zatočeništvu i toliko je pripitomljena da bi u prirodi teško mogla samostalno preživjeti.

Jako je cijenjena kod uzgajivača. Poznato je da čak ni u najvećim krizama ljudi nisu koristili grlice za jelo, što nije bio slučaj sa golubovima. Zbog dugog uzgoja u zatočeništvu stvoren je niz mutacija boja (čisto bijela, žuta, crvena, smeđa, plava, šarena...).

Dugačka je 30-ak centimetera, noge su crvene boje, kod tamnijih ptica nešto tamnije. Tamnije varijante boje imaju crnu ogrlicu oko vrata obrubljenu bijelim perjem, a dobijena je i bijela varijanta sa crnom ogrlicom. Crvene varijante imaju bijelo srebrnu ogrlicu, dok šarene imaju crnu isprekidanu ili uopšte nemaju ogrlicu, kao npr. bijela varijanta.

Hrane se sjemenkama, najviše usitnjenim kukuruzom, sunockretom, prosom i sl. Za vrijeme gniježđenja dobro im je dati pijeska ili golubljeg grita za čvršću ljusku jaja.

U vrijeme mitarenja, tokom zime i prilikom premještanja ptica sa jednog mjesta na drugo treba im dati vitamine.

Nubijska grlica može se uzgajati tokom cijele godine ako su adekvatni uslovi, ali nije preporučljivo da imaju više od 4 legla jer se tako jako iscrpe, a posebno ženka. Uzgajaju se isključivo u zatvorenom prostoru. Nije preporučljiv uzgoj u jatu, pogotovo ne u malom prostoru. Razlog tome je što su mužjaci temperamentni i suparnika progone dok ne ugine. Najmanji prostor za jedan par je volijera dimenzija 70 x 50 x 50 cm.

Lako se razmnožavaju. Dovoljno je u kavez postaviti jedno ili dva gnijezda u gornji dio volijere te obezbjediti sijeno kojim će ga obložiti. Kao gnijezdo može poslužiti plastična posudica ili drveni sandučić dimenzija 15 x 15 cm.

Ženka snese dva bijela jaja i nakon 16 dana se izlegu ptići. Iz gnijezda izlaze već nakon 15-ak dana i ubrzo se sami počinju hraniti. Potpuno operjaju nakon mjesec i po. (ervindoves.com, Wikipedia, Ptice.info)

Senegalska Grlica (Streptopelia senegalensis) nastanjuje Afriku, Malu Aziju i Azijski potkontinent.

Prepoznatljiva je po svom glasanju koji je sličan ljudskom smijehu.

Glava joj je ružičaste boje, a oko vrata ima široku ogrlicu boje cimeta. Cimetne boje je i pokrovno perje leđa i krila, a donja pera krila su plavo sive boje. Noge su ljubičasto roze boje.

Ženka je slična mužjaku ali su joj boje nešto zagasitije.

Mlade ptice se lako razlikuju od odraslih jer im je osnovna boja smeđa, na nekim dijelovima tijela tamnija, a na letnim krilima svjetlija. Boja nogu im je crveno roza.

Hrani se uglavnom raznim sjemenkama, a ponekad i insektima.

Gnijezdi se u grmlju, niskom rastinju, na suhom terenu. Ženka snese dva jaja, a nakon 14 dana se izlegu ptići. Većinu vremena na gnijezdu provede ženka, a mužjak je zamijeni po potrebi. Monogamne su ptice i cijeli život ostaju u istom paru. (ervindoves.com, Wikipedia, Ptice.info)

Jambu voćna grlica (Ptilinopus jambu) je malena, šarena ptica, koja se može naći u južnom Tajlandu, Maleziji, Brunejima i Indonezijskim otocima Kalimantan, Sumatra i Java.

Zdepasta je ptica. Duga je 23-27 cm a teži oko 42 grama. Ima žuto-narandžasti kljun i vrlo šareno perje, koje lako ispusti u slučaju opasnosti. Mužjakova glava je jarko roze boje, a vrat crn. Prsa su bijela, dok su krila i rep tamnije zelene boje. Ženka nije tako živo obojena kao mužjak, ima ljubičastu glavu i tamnije je zelene boje.

Vrlo su sramežljive ptice, a većinu svog vremena se odmaraju ili hrane. Žive uglavnom same ili u parovima, ali za vrijeme hranjenja skupljaju se u veća jata. Njihova zelena pera izvrsna su kamuflaža.

Hrane se voćem direktno sa drveta.

Jambu voćne grlice svoj teritorij obilježavaju tako što podižu krila i glasaju se. Također agresivno brane svoj teritorij, a ako zastrašivanje ne uplaši protivnika počeće ga i kljucati.

Par jambu grlica gradi slabašno gnijezdo od grančica, korjenčića i travki. Dok mužjak donosi materijal ženka gradi gnijezdo u koje obično snese 1 jaje a ponekad i dva. Roditelji inkubiraju jaja 2-3 sedmice i nikada gnijezdo ne ostavljaju samo. Mlade prvih dana hrane mliječi koju stvaraju u voljkama. Mladunci vrlo brzo napreduju te već nakon dvije sedmice napuštaju gnijezdo ali ostaju u blizini roditelja. Svi mladi izgledaju kao ženke a mužjaci tek nakon 9 mjeseci dobiju rozu boju na glavi.

Iako jambu grlice još nisu ugrožene, njihova prirodna staništa (kišne šume) polako nestaju. (Svijet grlica, Wikipedia, Ptice.info)

Zebrasta grlica (Geopelia striata) nastanjuje Singapur, Myanmar u Australiji, a uvezena je na Tajland, Madagaskar, Sv. Helenu i Hawaje.

Ova vrlo plašljiva ptica živi u tropskim predjelima, nastanjuje šumovita područja, ali se zadržava i u parkovima i urbanim zonama. Žive u parovima.

Zebrasta grlica je relativno mala, naraste od 20 do 22 cm. Obrazi i glava su joj sive boje. Između sredine prsa i krila nalaze se crne pruge prema kojima je i dobila ime. Krila su isto tako zebrasta ali u nijansama smeđe boje koja je prema repu sve tamnija. Noge su rozasto smeđe.

Gnijezdi se od oktobra do jula. Mužjak se udvara ženki tako što sagne glavu prema naprijed, rep postavi u vazduh i guče. Gnijezda grade na manjem dveću i grmlju. Ženka snese dva bijela jaja. (Svijet grlica, Wikipedia, Ptice.info)

Ima ih stvarno puno vrsta, i sve su lijepe.