Walker
Registrovani član
- Registracija
- 27-04-2014
- Poruke
- 749
- Reakcije
- 249
- Lokacija
- Spol
Tijelo čvoraka je dugo između 19 i 22 cm, i nešto je manji od kosova. Imaju značajno kraći rep od kosova, a u letu im krila izgledaju šiljasto trokutasta. Mužjaci su s prosječno 81 gram nešto teži od prosječnih ženki, koje imaju oko 76 grama.
Obično ruho čvorka su pera crnkaste boje s metalično zelenim do purpurnim sjajem, a vrhovi su bijeli do bež boje. Zbog tih vrhova cijelo tijelo izgleda prošarano svijetlim tačkama. Perje krila i repa je srno-smeđe oivičeno svijetlo smeđim, a dio perja na krilima ima i obrub s metalnim odsjajem. Svadbeno ruho se razvija u proljeće gubitkom svijetlih obruba perja, pa cijelo tijelo postaje jednobojno crnkasto s metalnim odsjajem. Kljun im je u običnom ruhu crnkast, a u svadbenom žut. Noge su im crvenosmeđe, a šarenice tamno smeđe. Razlike između spolova su malene. Ženke imaju nešto manje intenzivan metalni odsjaj od mužjaka, a one niti u svadbenom ruhu rijetko gube tačkasti izgled. Boja uz korijen donjeg dijela kljuna je kod mužjaka u svadbenom ruhu plavosiva, a kod ženki bjelkasta.
Mladunci po napuštanju gnijezda nemaju metalni odsjaj, tijelo im je zemljanosmeđe, i samo na grlu bjelkasto. Noge su im tamno smeđe, a kljun smeđ i bez sjaja.
Podjela čvorka na podvrste je sporna. Razlikovanje se zasniva gotovo jedino na neznatnim razlikama u težini i metalnog odsjaja pojedinih skupina perja. U prirodi ih je gotovo nemoguće razlikovati.
Čvorci cijelu godinu "pjevaju", najčešće stojeći na nekom istaknutom mjestu, a u vrijeme sjedenja na jajima u neposrednoj blizini šupljine s gnijezdom. Dok intenzivno pjevaju, kostriješe perje, i lepršaju ispruženim krilima. Čvorak je poznat po sposobnosti imitiranja drugih životinjskih glasova. Dugotrajan, isprekidan pjev čvorka sastoji se od velikog broja uzdižućih ili padajućih različitih zvukova koji mogu podsjećati na zvižduke, zvečanje, šištanje kao i imitaciju raznih drugih životinjskih ili tehničkih zvukova. Često imitiraju glasanje ptica iz svoje okoline, čak i grabljivica, ali i lajanje pasa, zvuk kosilice ili u novije vrijeme mobitela. Glasovi upozorenja su ovisni o vrsti opasnosti. Za opasnost iz zraka upozoravaju oštrim, kratkim i višekratno brzo jedan za drugim glasanjem "špett, špett", a za opasnost s tla ponavljajućim, dugim "brrrrrrt" ili "črrrr".
Čvorci žive u borealnom i umjerenom području pa do sjevevernih granica Mediterana Europe i Azije od Islanda i Norveške do središnjeg Sibira, od prilike do Bajkala. Najsjevernija granica rasprostranjenosti čvoraka u Europi je sjever Norveške i poluotok Kola, istočno od toga sjever Urala, a zatim sespušta do oko 60° sjeverne dužine. Južna granica prolazi Europom kroz sjevernu Španjolsku, jugom Francuske, Italije i Hrvatske do sjevera Grčke. U Aziji granica prolazi Turskom, sjeverom Iraka i Irana, Afganistana, Pakistana i sjeverozapadom indije sve do sjeverozapada Mongolije. Pored toga, čvorci su naselili jugozapad Afrike, Novi Zeland, Australiju i sjevernu Ameriku. Danas Ameriku nastanjuje sjevernu Ameriku sve od arktičke Kanade do suptropskih dijelova Meksika.
Čvorak gradi malo neuredno gnijezdo od suhog lišća, grančica, travki, slame, korijenja, dlake, vune i perja u najrazličitijim vrstama šupljina. Pretežu duplje u stablima, ali i pukotine u stijenama, no prihvaćaju i kućice za ptice u gradovima, kao i različite šupljine na zgradama svih vrsta.
Čvorci žive u paru u vrijeme gniježđenja i podizanja mladih. Mužjaci mogu biti monogamni, no često se spare s nekoliko ženki (simultana poliginija), ili se za slijedeće parenje u sezoni spare s drugim ženkama (sukcesivna poliginija). Prvo leglo u sezoni je u srednjoj Evropi vrlo sinkronizovano između 10. i 30. aprila. Jaja su jednobojna, svjetlo zelena do svjetlo plava, prosječne težine od 6,6 grama a velika su 31 x 21 mm. Leglo ima 4 do 8 jaja na kojima ptice leže 11 do 13 dana, a ptići izlijeću iz gnijezda nakon 17 do 21 dana. Većina mladunaca u centralnoj Evropi napušta gnijezda između 20. maja i 10. juna. Drugo leglo mladunci napuštaju sredinom pa do kraja jula.
Čvorak je svaštojed. No, ovisno o godišnjem dobu, glavna hrana je različita. U proljeće i rano ljeto, hrane se prije svega beskičmenjacima koji žive na tlu, i to insektima, ali i kišnim glistama i malim puževima. Nakon toga, u prehrani preteže voće i razne bobice. Pored toga, koriste i ljudske otpatke u naseljima i smetljišta.
Zavisno o području gdje se pare i podižu mladunce, čvorci se ponašaju na sva tri načina: negdje su stanarice, na drugim područjima skitalice, dok su drugdje prave selice. A osim pravih selica, ova druga dva oblika ponašanja ne slijedi cijela populacija čvoraka nekog područja. Tako su čvorci u Velikoj Britaniji i Irskoj gotovo u pravilu stanarice. U Belgiji između 50 i 70% populacije ne napušta zemlju gdje se gnijezdi, dok u Holandiji ostaje samo oko 20% populacije, a 80% prezimljuje u Engleskoj, Belgiji i sjevernoj Francuskoj na udaljenosti od oko 500 km. Populacija centralne Evrope je djelimična selica, tu je udio populacije koja ostaje u ljetnom staništu između 2,5 % i 8 %. Prema sjeveru i istoku, sve jedinke populacije napuštaju ljetna staništa. U jesen gotovo svi čvorci Skandinavije, Finske, istočne Poljske, sjevera Ukrajine i Sibira napuštaju ljetna staništa.
Udaljenosti između ljetnih i zimskih staništa srednjeeuropskih populacija čvoraka su između 1.000 i 2.000 km. Veći dio ove populacije prezimljuje u području Sredozemlja i sjeverozapadne Afrike, kao i uz zapadne obale Evrope.
Čvorci su izraženo društvene ptice. Cijelu godinu se kreću u grupama, a dijelom i u vrlo velikim jatima. Jedino na mjestu gdje je gnijezdo ponašaju se teritorijalno, no i to se odnosi samo na oko 10 metara od gnijezda, ali ne i na hranilišta koja isto koriste u grupama.
Noću ptice i spavaju zajedno. Za spavanje biraju prije svega velika područja obrasla trskom, ali to mogu biti i šumarci ili tlo obraslo gustim grmljem. Često spavaju i u centru gradova. (Wikipedia, Ptice.info)
Posljednja izmjena od moderatora:
