Evropska pčelarica

Evropska pčelarica (Merops apiaster) je upadljiva ptica iz porodice pčelarica. Najšarenija je evropska ptica i teško je zamijeniti je sa bilo kojom drugom vrstom.

Duga je 27–29 cm. Trbuh i prsa su tirkizni, a tjeme, zatiljak i gornji dio leđa hrđasto smeđi, dok su krila u obje te boje. Donji dio leđa i podvoljak su žuti, a iznad podvoljka prolazi crna pruga preko očiju. Karakterističan im je relativno dug i blago savijen kljun kao i produžena srednja pera u repu. Mužjak i ženka su slični. Mlade ptice su nešto blijeđe obojene i još uvijek nemaju produžena pera u repu.

Pčelarica se hrani insektima koje lovi u letu. Često to radi u manjim grupama. Pri tome se može vidjeti da je savršeno okretan i spretan letač. Kao što slijedi iz imena, glavna lovina su im opnokrilci, kao što su pčele, ose i bumbari, no i drugi leteći insekti. Prije nego što će ga progutati, udara ulovljenim insektom po dostupnoj podlozi da izbjegne ubode. Neprobavljive dijelove insekata kasnije izbacuju. Kako su im čest plijen i medonosne pčele, pčelarice nisu omiljene kod uzgajivača ovih korisnih insekata.

Ove ptice tropskog izgleda daju prednost toploj klimi. Vole otvorena staništa s pojedinačnim drvećem i ponekim grmom. Žive u južnoj Evropi i dijelovima sjeverne Afrike i zapadne Azije. Stroga je selica i zimuje u tropskoj Africi, Indiji i Šri Lanki. Ova vrsta u proljeće se javi i sjevernije od svojih uobičajenih staništa, čak i do sjeverozapadne Evrope.
Jaja polažu u zemljanim tunelima. Ove ptice su vrlo druželjubive i uglavnom se gnijezde u kolonijama. Više parova pravi tunele blizu jedan drugom. Za kopanje tunela biraju strme obronke, rado riječnu ili jezersku obalu, pješčano ili glineno tlo, no ponekad i ravno tlo. Kopanje traje 2-3 sedmice. Tuneli su dugi 1 do 1,5 m, ponekad i do 2,7 m, promjera 4 do 5 cm. Ulazna rupa je promjera 8-10 cm. Tunel završava proširenom, balonastom komoricom koja služi za ležanje na jajima i podizanje mladih. Pored nastanjenih tunela, koji su najčešće udaljeni par metara jedan od drugog, postoje i nedovršeni tuneli.

Leglo najčešće broji 5-6 potpuno bijelih, izraženo glatkih i sjajnih jaja veličine oko 25x20 mm. Oba partnera leže na jajima, ali mužjak nešto manje. Jaja polažu na golo tlo komorice, koje do kraja procesa prekrije gotovo 1 cm debeli sloj izbačenih neprobavljivih dijelova insekata, izmeta i ostalih otpadaka. Inkubacija jaja traje 20-22 dana. Počinje sredinom maja, a zajedno s podizanjem mladunaca sve završava krajem juna. Ne pare se ponovo iste godine.

Pčelarice se često glasaju. Najčešće u letu ispuštaju promukli zvuk koji zvuči kao "prirr" ili "krik krik", što višekratno variraju. Ako se uplaši, glasa se sa "pitt-pitt-pitt". (Wikipedia, Ptice.info)

Lijepe ptice.

Pčelari ih ne vole i zato znaju stradati.