Izlijevanje nafte i posljedice po floru i faunu

Izlijev nafte u Meksičkom zaljevu 2010. godine (poznat i kao Izlijev nafte BP-a, Deepwater Horizon katastrofa ili Macondo puknuće) bio je masovni 3-mjesečni izlijev nafte u Meksičkom zaljevu koji je proglašen najvećom naftnom ekološkom katastrofom u američkoj historiji.

Tom prilikom, jedna je biologinja u Njemačkoj podigla puno prašine nakon što je izjavila da bi bilo smislenije eutanazirati ptice koje su ostale umrljane naftom u Meksičkom zaljevu nego ih čistiti.

Naime, Silvia Gaus, biologinja iz Nacionalnog parka Wattenmeer rekla je za Spiegel Online kako je srednjoročna stopa preživljavanja umrljanih ptica, prema brojnim ozbiljnim istraživanjima niža od 1%, te da se stoga protivi čišćenju ptica.

Izlijev nafte počeo je 20. aprila 2010. godine, a već do 14. maja pronađene su 594 uginule ptice i 413 živih koje su umrljane naftom. Od onih koje su uhvaćene žive u divljinu je vraćeno samo 39%. Statistika je već tada izgledala strašno.

Ipak, neki stručnjaci su bili mišljenja da je postotak preživljavanja umrljanih ptica nešto veći od onog kojeg je spomenula Gaus, te da iznosi 10%. Biolozi koji su na terenu se slažu da je eutanazija "najbolje" rješenje za ptice koje nemaju nikakvih izgleda, ali u etičkom smislu svaki biolog bi trebao osjećati potrebu da im pokuša pomoći na bilo koji mogući način.

Tog je mišljenja i Rick Steiner, morski biolog koji je učestvovao u spasilačkim akcijama i čišćenju još davne 1989. godine kad je došlo do katastrofalnog izlijeva nafte iz Exxon Valdeza.

Silvia Gaus također ima bogato, 20-godišnje iskustvo sa spomenutim problemima. Na primjer, 1998. godine je radila na Sjevernom moru kad se zbio incident s Pallasom u kojem je uginulo 13,000 ptica. Ona je uvjerena da u dugoročnom smislu nema koristi od čišćenja jer pticama ništa ne može pomoći nakon što se nagutaju nafte.

S druge strane, "Living the Scientific Life" piše kako čišćenje ptica predstavlja jedino i najbolje rješenje, te da je uspješno u rasponu od 78 do 100 posto slučajeva. Koliko god pelikani okupani naftom izgledali loše na fotografijama, kaže Mark Russel iz IBRRC-a (International Bird Rescue Research Center), često oni najuprljaniji imaju najveće izglede za preživljavanje jer se najranije pokupe - prije nego nastupi dehidracija, hipotermija i ostali problemi.

Bilo kako bilo, mišljenja stručnjaka ostala su podijeljena po ovom pitanju, a kao dodatni problem javlja se onaj finansijske prirode, te se mnogi pitaju da li je i s te strane isplativo rehabilitirati životinje sa diskutabilnom stopom preživljavanja, ili je možda bolje taj novac utrošiti na dodatnu zaštitu i čišćenje staništa. (metro-portal, Ptice.info)

Sve u skladu s uslovima. Ako se ima mogućnosti pomoći takvoj ptici da preživi - zašto da ne?

Vrijedi spašavati ako ptica neće imati neke poremećaje nakon trovanja naftom.

Naučnici koji prate zalivske vrapce, insekte i morske ptice pokušavaju da riješe misteriju promjene pejzaža koju je izazvalo izlijevanje nafte 2010. godine.

Svakog proljeća, naučnici gaze kroz blato i visoku travu Louisiane u potrazi za skrivenim gnijezdima ptica koje su velike kao ljudska šaka. Njihov cilj je da utvrde da li je ogromno izlijevanje nafte koje se dogodilo u Meksičkom zalivu nanijelo štetu stvorenjima koja čak ni ne žive u toj vodi.

Pet godina nakon najtežeg izlijevanja nafte u historiji Sjedinjenih Američkih Država, prvi izvještaji ovih i drugih istraživanja ukazuju da se ekološka šteta razvila na neočekivane načine. Naučnici navode da katalogizacija onoga šta to predstavlja za budućnost Zaliva postaje sve kompleksnija kako vrijeme odmiče.

Među rogozinom i travom u zalivskim slanim močvarama, na primjer, naučnici su otkrili iznenađujuće stanje - dvije godine nakon izlijevanja, livade koje je uništila sapunjava nafta sada su manje bogate muhama, cvrčcima, paucima i morskim vrapcima koji jedu sve te životinje, za razliku od dijelova koje nije dotakla nafta.

- Nema sumnje da je naftom natopljena zemlja značajno smanjila gustinu populacije vrabaca. Uspjeh gnijezda na njima je bio očajan - navodi Stefan Woltmann, docent biologije na Državnom univerzitetu Austin Peay, Tennessee.

Mnoga močvarna stvorenja nikada nisu došla u dodir sa izlivenom naftom, tako da je veza između izlijevanja i njihove sudbine još uvijek nejasna. Neki naučnici smatraju da su insekti koji su važni za ostale životinje ugušeni uljanim ostacima koji oslobađaju toksična isparenja.

Efekti na morske vrapce, simbol slanih močvara od Teksasa do Floride, čine se lokalizovanim i trenutnim.

Međutim, uprkos navodnoj regionalnoj otpornosti, naučnici navode da ne znaju još uvijek koliko je priobalnih močvara - važnih staništa za ribe i ptice koje se hrane tamo - još uvijek podložno promjenama na suptilan način. Uz to, neka istraživanja ukazuju da izlijevanje još uvek šteti morskim stvorenjima poput delfina, riba i korala.

- Izlijevanje je bilo užasan eksperiment nad ogromnim pejzažom sa uzorkom reda veličine jedan, tako da smo mi suštinski u publici i posmatramo - navodi Linda Hooper-Bui, entomološkinja Državnog univerziteta Louisiana.

British petroleum, koji je bio vlasnik i izveo operaciju na izvoru gdje se dogodila havarija 20. aprila 2010. godine, naveo je u izvještaju prošlog mjeseca da nije došlo do smanjenja populacije bilo koje vrste u Meksičkom zalivu. Izvještaj navodi da su podaci koje su prikupili nezavisni stručnjaci 2011. godine pokazali da nema razlike u preživljavanju kod šest vrsta ptica, uključujući i morske vrapce, na područjima koja su pogođena naftom i onima koja nisu.

- Grozna predviđanja iz 2010. godine se, na svu sreću, nisu obistinila - stoji u izvještaju.

Međutim, zvaničnici koji predstavljaju zalivske države i Vladu Sjedinjenih Država, koji tuže British petroleum kako bi dobili novac za ekološku obnovu, odbacuju izvještaj kao "neprimjeren i preuranjen". Kao što je slučaj sa svime što je vezano za nesreću iz 2010. godine, naučnici navode da je jednostavno prerano reći bilo šta o dugoročnoj šteti. (NatGeo, Ptice.info)

Guverner Kalifornije proglasio je vanrednu situaciju dok ekipe pokušavaju da zaustave širenje naftne mrlje i očiste popularne plaže nakon što je uslijed pucanja naftovoda u okean iscurilo nekoliko hiljada galona nafte.

Dan nakon izlivanja nafte u blizini Santa Barbare, sjeverozapadno od Los Angelesa, američka Obalska straža je saopštila da je veličina mrlje duž obale Tihog okeana 14 kilometara.

Guverner Edmund Brown je proglasio vanrednu situaciju u oblasti Santa Barbare kako bi "brzo" bili poslani specijalizirani timovi da očiste naftnu mrlju, navodi agencija AFP.

- Mi ćemo učiniti sve što je neophodno da zaštitimo kalifornijsku obalu - navodi Brown u saopćenju.

Prema zvaničnim podacima, izlilo se oko 400.000 galona nafte, od čega je oko 21.000 galona sirove nafte dospjelo u okean.

Nafta je počela da curi u utorak oko podneva, ali je u međuvremenu prekinut protok nafte kroz puknuti naftovod i nafta više ne curi.

Glasnogovornica Američke obalne straže Andrea Anderson izjavila je da je za pucanje cijevi odgovorna kompanija Plains All American Pipeline, koja je već unajmila kompaniju za čišćenje, a plaža Refugio je zatvorena. Pukotina je bila duga 61 cm, a uzrok još uvijek nije ustanovljen.

- Dosad nije bilo uticaja na životinje, no, nafta je u vodi i utiče na okoliš - izjavio je Richard Abrams, koji je na čelu agencije za hitne slučajeve.

- Naša kompanija duboko žali zbog incidenta i činimo sve kako bismo ograničili uticaj na okoliš. Fokusirani smo na sigurnost - navodi se u saopćenju kompanije Plains All American Pipeline.

U Santa Barbari je 1969. godine došlo do najvećeg curenja nafte u historiji SAD kada je nekoliko miliona galona sirove nafte iscurilo u okean. (Fena, Klix, ptice.info)

Scorpio:

Dosad nije bilo uticaja na životinje, no, nafta je u vodi i utiče na okoliš

Klikni da proširiš...

Garant.

Američke države duž obale Meksičkog zaliva i kompanija British Petroleum postigli su dogovor o kompenzaciji za štetu načinjenu izlijevanjem nafte 2010. godine.

Britanska kompanija će državama isplatiti 16,8 milijardi eura tokom sljedećih 18 godina, a od toga rekordnih pet milijardi eura pokrit će kaznu na osnovu Zakona o čistoj vodi na nivou SAD-a.

- Prije pet godina dali smo riječ da ćemo renovirati ekonomiju i životnu okolinu u zalivu. Od tada smo napravili značajan napredak, a ovaj dogovor označava kraj važnog odlomka priče - rekao je predsjednik British Petroleuma Carl-Henric Svanberg.

U aprilu 2010. godine eksplozija i požar na naftnoj platformi Deepwater Horizon uzrokovali su prolijevanje 4,1 milion barela sirove nafte i smrt 11 radnika British Petroleuma. Istraga je potvrdila da je glavni uzrok nesreće otkazivanje mehanizma namijenjenog za spriječavanje curenja nafte. (Klix, Ptice.info)

Sve je to šuplja, nikakve to kazne nisu.

Veliki izljevi nafte već godinama zaokupljaju pažnju javnosti, dižu se tužbe protiv vlasnika naftnih bušotina, a šokantne slike uginulih životinja na plažama pune stranice portala i društvenih mreža. No, jesu li samo nesreće takvih razmjera opasne po život morskih životinja?

U radu objavljenom u časopisu Marine Pollution Bulletin naučnici su istraživali kako pučinske naftne stanice zbrinjavaju male naftne mrlje (ispod 1000 litara) za 3 stanice u obalnom području Newfoundlanda i Labradora. U nekoliko je navrata društvo Environment Canada tražilo da se unutar monitoringa (nadzora) takvih izljeva prate morske ptice, no i dalje ih se ne uzima u obzir pri izradama dokumenata o uticaju na okoliš.

Morske ptice izložene mrljama veličine kovanice mogu uginuti od hipotermije u područjima hladnih mora. Gail Fraser i Vincent Racine, autori ovog rada, smatraju da hronično zagađenje malim naftnim mrljama više utiče na devastaciju populacije od jednog velikog izljeva nafte.

- Industrija ne provodi dobar monitoring na malim izljevima iz vlastitih pogona što onemogućuje naučnicima da razumiju stvarni uticaj na morski život. Populacije mnogih vrsta morskih ptica se smanjuju i zato je bitno razumjeti faktore zbog kojih ugibaju kako bismo ih zaštitili - navodi Fraser koji uz kolegu Racine zahtjeva nezavisne posmatrače na pučinskim platformama.

Fraser i Racine su proučavali izvještaje i monitoringe izljeva između 1997. i 2010. iz kojih su ustanovili da se dnevno dogodi 220 izljeva. Samo je u 5% slučajeva izvještaj sadržavao informacije o postojanju ili nepostojanju morskih ptica na onečišćenoj lokaciji. Kanadska agencija za divlje vrste izričito traži da se u slučaju izljeva nafte ispunjavaju protokoli za morske vrste ptica, no to se niti u jednom izvještaju nije moglo naći. Također, nigdje nije bilo navedeno koliko je vremena potrebno da se manja naftna mrlja ukloni iz sistema, što je potrebno za procjenu uticaja naftnih mrlja na ptice.

Nadzorni odbor za newfoundlandske i labradorske pučinske naftne platforme (C-NLOPB) je odgovoran za provođenje radnji nakon obavljene studije uticaja na okoliš koja uključuje monitoring i zahvate na izljevima nafte. C-NLOPB je uporno odbijao odgovoriti na upite i zahtjeve za trećim nezavisnim posmatračem na platformama unatoč nesposobnosti da samostalno provodi mjere koje im je preporučilo društvo Environment Canada.

Iako je ovo istraživanje provedeno na području Kanade, nema sumnje da to nije izolirani slučaj te da se takve situacije događaju u cijelom svijetu. Zbog prostornog uticaja cjelokupne naftne industrije, potreban je veći nivo nadzora i strožija legislativa u cilju zaštite morskih ekosistema. (Esciencenews.com, biologija.com.hr, Ptice.info)

Prešućuju da izbjegnu poduzimanje dodatnih mjera na zaštiti, koje koštaju.

Za novac truju i jude, tako da ne čudi.