Kako se ptice selice orijentišu?

Da li ptice selice ne vole hladnoću ili postoji neki drugi razlog zašto prije zime odlete na jug? Ne, ptice su sasvim sposobne prebroditi zimu i u svom kraju, ali razlog odlaska je ustvari hrana koja gotovo pa nestane u zimsko doba, pa one sele u potrazi za slasnim zalogajem.

Kada počne oskudica hranom, mnogim pticama je to znak da krenu u toplije krajeve, no kako ustvari te ptice znaju u kojem je smjeru jug? Sigurno nemaju kartu i ne nose kompas sa sobom, a opet kada zahladi samouvjerenim zamahom krila lete na jug, a kada ugrije, jednako se sigurno vrate otkuda su došle. Kako im to uspjeva?

Stručnjaci vjeruju kako se ptice uzdaju u kombinaciju naučnih faktora koji im pokazuju u kom smjeru putovati, a neke od tih faktora koristili su i ljudi prije nego su se pojavile modene tehnologije koje su olakšale problem orijentacije.

Jedan od tih faktora je sunce, koje, kako svi znamo, izlazi na istoku i zalazi na zapadu. Ptice koje lete zimi na jug, koriste položaj sunca kao orijentacijsku tačku za određivanje smjera, barem tokom dana dok je sunce vidljivo na nebu.

Kada sunce zađe, mnoge ptice snađu se tako što se orijentiraju pomoću zvijezda, kao i mornari u neka davna vremena.

Jednako tako, s obzirom da su visoko na nebu, ptice imaju jako dobar pogled na sve ispod njih, pa ponekad samo slijede rijeku koja teče prema jugu te im je let tamo jednostavan, kao da proučavaju kartu koja ih vodi cijelim putem.

Uprkos obilju naučnih radova i knjiga, mi još uvijek znamo jako malo o tome kako se životinje orijentišu. Evo jednog klasičnog primjera: Novija istraživanja pokazuju da ptice svojim čulima osjećaju fizičke veličine koje mi tim istim čulima ne možemo osjetiti. Zapravo, ne možemo ih uopšte osjetiti. Tako neke vrste ptica imaju na svojoj mrežnici (sloj u oku koji sadrži fotoosjetljive stanice) i stanice koje osjećaju zemljino magnetsko polje. Izgleda da one na neki način u svakom trenutku “vide” položaj sjevernog i južnog magnetskog pola i zemljinih magnetskih silnica koje nastaju. Mi to ne možemo. I ne samo da mi ne vidimo zemljino magnetsko polje, mi ga uopće ne osjećamo! I kada to znate, shvatite da vam ne trebaju za čuđenje strip junaci koji vide kroz zidove i imaju rendgenski pogled... Mnogo toga može i običan vrabac iz vašeg dvorišta, samo mi toga još nismo svjesni!

Među pticama, apsolutno najveće udaljenosti prelazi Polarna čigra (Sterna paradisaea). Polarne ili Arktičke čigre se gnijezde u arktičkom području, a nakon kratkog arktičkog ljeta sele na jug u zimovalište koje se nalazi u najjužnijem dijelu Indijskog okeana, blizu Antarktika. Kada tamo započne jesen (na sjevernom započinje proljeće), čigre sele natrag na Arktik gdje će se gnijezditi i uzgojiti mladunce. U prosjeku, svaka čigra seleći godišnje preleti između 30 i 40 hiljada km!

Albatrosi se neprekidno sele! Oni se gnijezde na malim otocima Južne hemisfere (na primjer, na otoku Tristan da Cunha u južnom Atlantiku), a nakon gniježđenja i mladunci i odrasli odlaze na otvoreno more gdje provode ostatak godine. Albatrosi se gnijezde svake 2-3 godine, a u međuvremenu neprekidno lete iznad pučinskih prostranstava.

Posebno je zanimljiv albatros lutalica (Diomedea exulans) koji leti (bolje rečeno, jedri!) na vjetrovima koji se javljaju između 40 i 50 stepeni južne geografske širine. Pošto ti vjetrovi uvijek pušu sa zapada na istok, i albatros uvijek leti u tom smjeru. Za obići puni krug oko Zemlje, potrebno mu je oko jednu godinu.

Povremeno ili stalno seli veliki broj ptica. Općenito, morske ptice uglavnom imaju migracijske puteve puno duže od kopnenih. To je uvjetovano njihovom biologijom tj. načinom života. (radost.hr, unizg.hr, Ptice.info)

Priroda je čudo i teško je vjerovati da ćemo je ikad u potpunosti razotkriti, a tako je vjerovatno i bolje.

Sigurno da je uključeno sve pomenuto, od sunca i zvijezda do rijeka i ostalog, ali to ne bi značilo ništa da ptica nema prirodan dar da zapaža, shvata, pamti i koristi takve elemente u orijentaciji.